Kawasaki 3P @ galerija RAA
11. siječnja, 2025.
Sedam samuraja SKOJ-a vratilo se nakon duže pauze u ovu našu slavonsku pustopoljinu i pokazali su da još nisu za staro gvožđe, za razliku od niže potpisane matore kritičarske rage kojoj ovakvi nastupi sve teže padaju…
Prošlo je sto godina otkako sam posljednji put gledao Kawasaki 3P na djelu. Dobro, ja sam posljednjih godina uglavnom robijao po bespućima domaće i inozemne zbiljnosti, ali ni bend nije bio nešto posebno aktivan. Naprotiv, Tomfa i ekipa nekoliko su godina bili u žešćoj defenzivi – nije bilo svirki, posljednji studijski album pojavio se prije točno deset godina, pa nije bilo jasno ni postoji li bend još uopće. No, prošle godine vratili su se među žive rasprodanim koncertom u zagrebačkoj Tvornici, nastavili su redovno nastupati diljem lijepe nečije, pa evo ih i u Đakovu.
Na svirku zamalo nisam otišao. Obzirom da sam trenutno bez auta, a doći vikendom od Osijeka do Đakova (a pogotovo vratiti se) je malo žešća jebada (to pokušaj Tome Kruže, a ne tamo neke pizdarije i vratolomije u Mission Impossible), poslao sam okružnicu potencijalnim žrtvama da vidim bi li tko išao. Odgovor je bio nula bodova i već sam se pomirio s tim da ću imati još jednu večer „ugodnu“ uz Internet i TV, kad je jedan poziv promijenio sve: drug Ž. (inače s Krka) javio se doslovno u pet do 12 i pitao jesam li još zainteresiran za Đakovo. A ne, ti si! Lik je došao po mene dok si rek’o keks i krenusmo put Đakova.
Mjesto zločina bilo je nešto što se zove galerija RAA. Riječ je o bircu u samom središtu grada u kome nikad do sada nisam bio. Birc k’o birc, ništ’ posebno, ali iza ima velik prostor koji mi liči na skladište preuređeno za potrebe svirki. Dosta velik prostor, može primiti par stotina ljudi, ima binu u dnu sale, mjesta za sjedenje okolo za nas kojima su godine prošle pune muka, kao i šank koji je bio neovisan o šanku u bircu. Kako sam pročitao, prostor se dosta dugo nije koristio za potrebe svirki, a ovaj koncert organizirala je lokalna udruga ARLA koja svako ljeto organizira dvodnevni rock festival na otvorenom u đakovačkom parku (tamo sam prošle godine gledao Debeljake i Marginalce), a dugo su bili u potrazi za prostorom koji bi mogli koristiti i tijekom hladnijih mjeseci. Moguće da su ga pronašli.
Početak svirke bio je zakazan za 21 h, drug Ž. i ja smo malo procunjali po hladnom Đakovu očekujući da će početak kasniti i kasnio je, ali tek nekih 40-ak minuta. Već nekoliko minuta iza 21 30 sedmorica, hm, mladih popeli su se na binu. Nema predgrupe, nema nekih posebnih efekata ni bakraća, scenografija nula bodova, samo ekipa i njihovi instrumenti (plus Tomfine tamne naočale sa X znakom za koje se žalio da ništa ne vidi kroz njih) pa da vidimo čija baba crni FAP kamion vozi. U ovom slučaju bila je riječ o babi posjetitelja koncerta jer su se 3paši najebali bliže i dalje rodbine svima nama, onako kako su to radili i prije 25+ godina kada su se pojavili na sceni.
Bend je nastup otvorio s „Ribom“, jednom od brojnih pjesama posvećenih životinjskom carstvu. Zvuk je bio glasan, snažan, malo teže razgovijetan na početku, no očito je bila riječ o dostizanju radne temperature i kod benda ali i kod publike. Naime, prvih par pjesama kao da su i tripaši i publika u najboljem stilu Mate Parlova odmjeravali snage, no kad je krenula “Mupov-ska”, rasni reggae-punk razarač genijalnog refrena “Murija je spora”, publika se okuražila i približila bini, počeo je pogo, a počelo je i polijevanje pivom, barbarski običaj kojeg najviše mrzim na svirkama. Zato sam samo prvih pet-šest pjesama proveo skroz naprijed, a potom sam se povukao natrag prema šanku, gdje je i inače jazbina nas kritičara. Nakon par Coca Coli počela je i bešika djelovati pa sam zaključio da će moja busija ubuduće biti negdje između šanka i wc-a. Godine, nabijem vas…
I dok sam ja tako kontemplirao o bitku i smislu odlazaka na koncerte u cvijetu starosti, tripaši su prašili sve u 16, pa čak i 17. Možda su bili gladni svirke, ali hitovi su se samo smjenjivali jedan za drugim. Tomfa je u uvodu koncerta rekao da neće biti laganica i obećanje je ispunio – koncert je tekao poput vlaka kome su kočnice otkazale. Zapravo, da Hrvatske željeznice voze brzinom kojom su K3P pržili u subotu navečer, vlak bi stigao od Osijeka do Zagreba za dva sata, a ne k’o danas kad se vučeš k’o krepana mačka pet i pol sati i pitaš se što će prije doći – Zagreb ili srčani udar…
Mosh pit je dosegao razine tektonskih poremećaja kako se službeni dio nastupa bližio krju – „Niskarastaman“, “Mate Parlov” i „Puta Madre“ oduzeli su zrak iz pluća i najupornijih pogaša, a tempo se nije ublažio ni na bisu: „Snifa san glu“ i „Ringišpil“ na prvom bisu te „Malo vas je“ na drugom. Publika je glasno zazivala „Antoniju“ s kojom je bend napravio diverziju na Dori 2003., davno prije Leta 3, no ekipa je bila neumoljiva i „Antonija“ nije izvedena te večeri.
I to je bilo to. Tomfa nas je pozvao da im se pridružimo poslije za šankom, no ja sam umjesto toga kratko popričao sa starim drugarima, tustom ribetinom Stipom i neuništivim Pavlicom bez čijih puhačko-pjevačkih začina nijedna fešta Kawasakija ne može proći. Oprostivši se od njih, drug Ž. i ja krenuli smo kući i – vidi vraga – točno u ponoć ušao sam u svoj topli stan. Kad samo pomislim da sam ne tako davno morao čekati do ponoći da bi koncerti uopće počeli – ovo je definitivno napredak…
No, ostavimo li zvocanja rđavog kurca kome svaka dlaka smeta po strani – Kawasaki 3P su se vratili u stilu, onako kako to rock bendovi danas trebaju raditi – čvrstom, nabrijanom i energičnom, pravom klupskom svirkom. Nedostajalo je novih pjesama, da se razumijemo, imao sam dojam da je bend jednostavno nastavio tamo gdje su stali prije 10-15 godina, ali mislim da to nikome u galeriji RAA nije falilo – htjeli su hitove, dobili su ih (gotovo sve). Bit će valjda i novih pjesama uskoro…
Hadžo na dobrom tripu
Set lista:
01. Riba
02. Veliki dispečer
03. Indijanac
04. Mupov-ska
05. Lovac
06. Feget
07. Dugodugodugo
08. Knžpu
09. Ni da ni ne
10. Mali medo
11. Šatro
12. Čik u oko
13. Kristin
14. Klint Istvud
15. Sjekirom u glavu
16. Kak si? Pa tak
17. Dizeldorf Frankfurt Hanover
18. Niskarastaman
19. Mate Parlov
20. Puta madre
Bis 1
21. Snifa san glu
22. Ringišpil
Bis 2
23. Malo vas je
