Festival Review: Exit Festival 2010, Novi Sad, Serbia

http://blogcritics.org/music/article/festival-review-exit-festival-2010-novi/

EXIT, Petrovaradinska tvrđava, 09. 07. 2010., dan 2.

Ostao sam kod Fusion stagea sačekati nastup jednog od u ovom trenutku najradišnijih bendova u regiji – Kawasaki 3P-a (http://kawasaki3p.com/, http://www.myspace.com/kawasaki3pzagreb), koji su po učestalosti pojavljivanja na festivalima odmah u vrhu uz, recimo, Dubiozu Kolektiv. Kako je ska punk popularan glazbeni žanr u Novom Sadu, nije ni čudo što se ispred bine okupilo dosta ljudi, uključujući i članove raznoraznih NS bendova koji su Kawasakije propustili kad su prošle godine svirali na Main Stageu na 35 stupnjeva i pred isto toliko ljudi. A Tomfa i ekipa su im održali lekciju kako zvuči profesionalan i usviran bend s cijelim nizom hitova za pojasom. Nakon prvih nekoliko pjesama koje su poslužile kao zagrijavanje i benda i publike, raspašoj je počeo s «Ni da ni ne» i trajao je sve do kraja nastupa. Nekoliko ljudi mi je reklo da im je ovo jedan od vrhunaca drugog dana festivala, a među ostalima u publici sam vidio i Jovu iz Ringišpila i pitam se je li čovjek sad zažalio što je uklonio duhačku sekciju iz benda...

http://www.mikrofonija.com/naslovnica/1/4322.htm

SkaVille 2010

piše: Sara Al Hamad
Uvala Voz i ove je godine ugostila brojne poklonike ska glazbe. Tijekom dva festivalska dana nastupilo je mnogo domaćih uz nekoliko inozemnih imena. 

Prvi dan…

… festivala kao glavna zvijezda nastupio je zagrebački Antenat, bend koji sve više puni koncertne prostore svojim specifičnim zvukom, koji bi se mogao opisati kao mješavina reggae, ska, punka i hrpe drugih glazbenih pravaca, uspješno dopunjenih brojnim što stvara sasvim novi jedinstveni glazbeni pravac.
Uz njih nastupilo je francuski bend Nomades et Skaetera. Njihova energija je nešto po čemu će se pamtiti prvi dan Skaville festivala. Za bend čiji jezik većina nas ne kuži, fascinantno je kako je bilo lako uživjeti se u njihovu glazbu. Pristupili su publici s takvom žestinom da nitko nije mogao ostati ravnodušan. Što je ritam bio brži to su zvučali usklađenije i potpunije. Zaista jedan od najboljih nastupa na ovogodišnjem Skavillu koji nisu mogli uništiti čak ni tehničke poteškoće zbog kojih se bend gotovo nije čuo na par stvari.
S obzirom na to da je Mala Vita otkazala svoj nastup, a bend The Kluba mislio da treba nastupit 2.dan festivala, došlo je do velikih problema već prvog dana. Nakon sat vremena kašnjenja staff je odlučio da se bendovima Mala Vida i Cirkus produži nastup. Mala Vida je uveseljavala obradama, dok je Cirkus stalno govorio o posljednjoj stvari koja nikako da dođe. Srpski ska-punk bend Samostalni Referenti odsvirali su par stvari, tek toliko da publiku drže u iščekivanju za njihov nastup drugog dana.

Drugi dan…
…ovogodišnjeg SkaVillea otvorili su Postolar Tripper u očiglednoj suradnji sa srpskim bendom Poslednja Igra Leptira. Zadarski bend nabrijao je publiku i pripremio je za Kawasaki 3P, koji je žario i palio sat vremena, tjerajući publiku na divljanje do iznemoglosti. Odradili su fantastičan nastup praćen ogromnim pogom u prvim redovima koji je se sa svakom pjesmom sve više širio.
Nakon K3P-a uslijedio je nastup Pannonia Allstars Ska Orchestra iz Budimpešte. Bend spaja mađarsku narodnu muziku sa ska i reggae elementima. Pjevač benda, Lord Panamo, svojim originalnim ska izgledom upotpunio je cijelu atmosferu, a čak je i publiku pokušao naučiti plesnim koracima koji idu uz njihovu glazbu. Među tim pokretima najzanimljiviji je bio određeni pokret rukom koji se često sreće u cajkaškim klubovima i redovito opisuje «kao okretanje žarulja». Bend je u svakom slučaju oduševio, i digao publiku na noge, bez obzira na to što većina nije imala snage «ni za stajat» nakon Kawasakija.

Sve u svemu, festival je bio dobar, ako se izuzme nedostatak WC-a, fast fooda i nabrijani staff kako hara kampom u potrazi za ekipom koja nema festivalsku narukvicu. SkaVille je ipak mlad festival, pa se takvi propusti organizatorima ne smiju previše zamjeriti, ipak su doveli ska u Hrvatsku i omogućili uživanje u toj vrsti glazbe. Treba podržati ovu ekipu i dati im još godinu, dvije da izgrade respektabilni festival, za koji sam uvjerena da neće biti nikakvih prigovora, već samo čaga i ska ska ska!

http://planetmagazin.net/skaville-2010/

Najbolji rokeri Emir i Kawasaki

Datum: 03.06.2010 17:08
Autor: Željko Derajić

http://www.nezavisne.com/muzika/vijesti/61192/Najbolji-rokeri-Emir-i-Kawasaki.html

Kawasaki 3P, Brkovi, Klub Mini Teatar, 29.05.2010.

Promocija albuma Kawasaki 3P-a „Idu Bugari“ konačno i u našem gradu!

Već dugo vremena nisam se veselio koncertu nekog domaćeg benda kao ovom Kawasaki 3P-a. Nije razlog to što nije bilo dobrih koncerata, bilo ih je naravno, bilo je i dražih mi bendova od K3P-a, no razlog ovoj mojoj mini euforiji je taj što je ovo jedini „veliki“ domaći band kojeg još nikad nisam gledao uživo, al' eto…Konačno su i oni došli na red!Svi posjetitelji osječkih koncerata znaju u koje vrijeme gigovi počinju ovdje, pa me ekipa malo čudno gledala kad sam već oko pola 11 naručivao taksi (kako bi ovo prije par mjeseci buržoazijski zvučalo…), no stvar je u tome da nikako nisam htio propustiti staru gardu iz Galebova. Nismo još došli ni do vrata kluba, kad mi je frend priopćio vijest da Galebovi ipak ne sviraju. Ne znam koji je razlog otkazivanja, al' nadam se da će u skorije vrijeme opet zasvirati, jer ovaj kultni osječki bend iz kasnih osamdesetih odnosno ranih devedesetih bi svakako valjalo ovjeriti. (Opaska urednika: da si mene pitao, ja bih ti rekao da Galebovi ne sviraju, bez obzira na najave organizatora...)Vrijeme do nastupa K3P-a kratilo se uz čašicu, što razgovora, što raznoraznih čudnovatih napitaka, a od istih me nije uspio odvojiti ni početak predgrupe, popularnih Brkova.
Negdje oko polovice njihovog nastupa otišao sam do šanka po novu dozu, pa čekajući u redu za pivo malo bacio oko i uho na koncert.
Brkovi su band iz Zagreba koji sviraju bolesnu kombinaciju punka, heavy metala i turbo folka, ili kako to oni zovu „punk folk wellness“. Više o njima možete saznati na njihovim site-ovima:  http://www.brkovi.com i http://www.myspace.com/brkovizg1.
Ljubiteljima Pere Defformere, Živog blata ili onih nekoliko pjesama sa zadnjeg albuma Let 3 ovakav zvuk sigurno paše, ali mene se to nikad nije pretjerano dojmilo. Sjećam se kako je Hadžo jednom prilikom napisao kako mu parodiranje cajki, odnosno glazbe koja je sama po sebi parodija na glazbu baš i nema pretjerano smisla, a s time bih se i ja mogao složiti. Jednostavno ne vidim svrhu takve glazbe, osim da uveseljava onaj dio alternativne publike koja se voli proveseliti na takav melos, a smatraju se preurbanima za pravu narodnjačku feštu…
Koliko sam vidio, i publika i band su se fino zabavljali i prostor ispred bine je bio dobrano ispunjen. Nemam ja ništa protiv Brkova, čine se ispravna ekipa koja se dobro zajebava, ali takvu glazbu jednostavno ili voliš ili ne voliš, a jebiga, ja spadam u ove druge.
Među svim poznatim licima vani srećem prijatelje iz đurđenovačkog benda Milost u razgovoru sa svojim idolima iz Kawasaki 3P-a pa im se pridružujem u ćaskanju. Brkovi su ubrzo završili, pa je to bio znak da popijemo i popušimo to što imamo, a onda unutra na raspašoj.
Odmah na početku da spomenem jednu povredu punk poslovnika. Naime, u najavama koncerta po internet stranicama (među njima i ovoj, he he) moglo se pročitati kako su Kawasaki 3P po prvi put u Osijeku, no ovi momci su još prije dalekih 7 godina svirali u dvorani Zrinjevac na dodjeli nekoć popularne rock nagrade Crni mačak, a jednim mačkom su se tad i okitili, onim za „nadu godine“. Bilo je to nedugo nakon što su se predstavili široj javnosti nastupom na Dori, te šokirali ljubitelje parade kiča i lakih nota, k'o onomad u Engleskoj Sex Pistolsi ….(Opaska urednika: bio sam tamo, ali te 2-3 pjesme koje su tada odsvirali ne mogu se baš svrstati pod koncert...)
Te iste 2003. godine objavljuju svoj album prvijenac naziva „Kawasaki 3P“ za izdavačku kuću Dancing Bear za kojeg osvajaju i Porin za najbolji album alternativne glazbe. Publika ih je brzo prihvatila, pa postaju jedan od rijetkih bendova koji je s tek jednim albumom uspio steći kultni status.
Bend s vremenom doživljaja brojne promjene članova, a nakon šest godina diskografske pauze snimljen je i drugi album „Idu Bugari“. Postavu banda sada čine: Tomislav Vukelić – Tomfa – glas; Davor Viduka – gitara; Toni Babarović – Babke – gitara; Mario Boršćak – Bas; Stjepan Jureković – Štef – bubanj; Demirel Pašalić – Truba; Igor Pavlica – Truba; Stipe Mađor – Truba.
www.myspace.com/kawasaki3pzag
http://kawasaki3p.com
Trenutno su bez premca najpopularniji i najaktivniji domaći bend, sviraju često, po svim mogućim festivalima, a evo baš sam danas u novinama pročitao da će rokati i na nultom danu festivala „T Mobile in Music“.  Za „Bugare“ su, kao i za prvi album ,osvojili Porina za najbolji album alternativne rock glazbe i ovo je definitivno njihovo vrijeme i vjerovatno vrhunac karijere…Koncert otvaraju naslovnom „Idu Bugari“, a na početku su na repertoaru bile neke starije stvari poput „Mali Medo“  i  „Kenaj žu pu“. „Kak si, pa tak“ je predstavljena u novoj disko aranžiranoj verziji, a nakon nje uslijedila je najzabavnija stvar s novog albuma „Ni da ni ne“ kojom su uspjeli rasplesati i razdrmati cijeli Teatar. Inače, klub je bio krcat, a atmosferu su naravno nosili ljudi koji su u žaru borbe, među ostalim, prelazili i preko zaštitne ograde, za što su nagrađeni potpuno nepotrebnom nasilnom reakcijom redara Mini Teatra na što su upozorili i članovi benda kad su vidjeli što se događa.
Uslijedio je dio s meni osobnom ne toliko sjajnim stvarima poput „Zeca“, „Klint Istvuda“ ili „Ribe“. No, kasnije se atmosfera opet diže žešćim hitovima poput „Niskarastamana“ i „Fegeta“. Posebno je do izražaja dolazila trubačka sekcija benda na kojoj bi im pozavidio velik broj popularnih ska i sličnih bendova. Podatak da osim u K3P-u, ti ljudi sviraju u Hladnom pivu, Jinxima, a nekada i u Haustoru dovoljno govori…Ovako kao osmorka, poredani svi osim bubnjara u jedan red, a opet stalno u pokretu, band osim zvučnog ostavlja i dobar vizualni dojam.
Odsvirana je i žestoka oda pokojnom „Mati Parlovu“, a i simpatična rugalica policiji „Mupovska“ s kojom su i završili koncert.  Nakon povratka na bis je uslijedilo nešto prebrutalno. Naime, za sam kraj ostavljene su tri aposlutne razvaljotke. „Antonija“  „Puta madre“ i „Snifa san glu“ uspjeli su u pogo pozvati i one koji su mislili da za to više nemaju snage, te natjerati na pjevanje i plesanje i one koji su dotad mirno u kutu promatrali koncert… Sjajan završetak i definitivno jedna od najboljih svirki otkako je novog Mini Teatra.
Na samom kraju K3P-ovci su najavili da uskoro ponovno dolaze u Osijek, na jedanaesti po redu Pannonian Challenge gdje će dijeliti binu s poznatim američkim hardcore/rap legendama Dog Eat Dog. Tako da svakako na vrijeme planirajte godišnje odmore i u rokovnike upišite datum:  21.08.2010. 

Porin 2010: Mladenački i rokerski?

Foto: Jure Mišković/Cropix

OVOGODIŠNJA dodjela Porina ponovno je stvorila cijeli niz nezadovoljnika, kako u dvorani, tako i pred malim ekranima. No, tako to biva sa dodjelama. Teško je zadovoljiti sve ukuse i uvijek će postojati oni koji će pronaći zamjerke konačnom izboru. Naravno, Porin bi u nekoj normalnog situaciji trebao predstavljati ono najbolje što hrvatska diskografska produkcija nudi pa ne čudi posebno to što neki zamjeraju izostanak Urbana ili Gustafa, a i nekih novijih bendova kao što je Diskurz o kojem se prošle godine puno pričalo i pisalo.

S druge strane, prevelikih iznenađenja nije bilo jer Porin je predvidljiva dodjela. Napetost nestaje istog trenutka kada ste pročitali listu nominiranih, a dodjelu gledate uglavnom zato da bi potvrdili svoje sumnje. Ne iznenađuju čak ni ispadi Tonyja Cetinskog koji je ponovno pronašao povod za trabunjanje o struci koja nije prepoznala njegov neosporivi talent. No, u konačnici, kog je uopće briga? Gubiti živce zbog nagrade koja vrijedi onoliko koliko se često dobitnici referiraju na nju (i to isključivo u razgovoru s kolegama), gubljenje je vremena za sve osim nominirane koji se s konačnim ishodom  mogu ili ne moraju složiti.

Jedino o čemu vrijedi razglabati sama je priredba koja predstavlja bolje ili lošije provedena dva sata pred malim ekranima.

Ovogodišnja dodjela nagrada hrabro je najavljena kao "rokerskija i mladenačkija", iako, s HRT-om uvijek postoji strah da će se sve pretvoriti u "Kad je rock bio mlad" tip zabave. Iskustvo nas je naučilo da u situacijama kada nam HRT "prijeti" lepršavošću i pomlađivanjem ustajalih proizvoda, valja biti na oprezu jer u najvećem broju slučajeva riječ je gotovo neprimjetnim estetskim zahvatima koji se svode na angažiranje tobože prpošnih voditelja koji se svim silama trude biti duhoviti i u tom redovito podbacuju. Najčešće nedostaje hrabrosti da se nešto korjenito izmijeni i unese živost u dvoranu punu umornih sredovječnih faca koje živnu tek kada ih pogodite starim, prastarim i provjerenim srednjostrujašima koji se nisu promijenili od vremena kada su Fosili opravdano nosili naziv "Novi".

"Blue room" fora koja se provlačila kroz cijelu dodjelu vrlo se brzo ofucala

No, ove godine ipak smo doživjeli određene promjene. U voditeljskim ulogama pojavila su se neka svježa lica (Zrinka Cvitešić, Mladen Badovinac i Duško Modrinić) koja su unijela svježinu u ono na što smo svih ovih godina navikli. Pokušaji duhovitosti zbog očajnog su tajminga voditelja najčešće nailazili na blijede ili nikakve reakcije, a krivica najvećim dijelom pada na generalni osjećaj neuigranosti i momente totalnog kaosa koji su se s vremena na vrijeme znali odvijati na pozornici. Nedostajalo je dinamike, energije i uzbuđenja. "Blue room" fora koja se provlačila kroz cijelu dodjelu vrlo se brzo ofucala, a "mladenačko" i "rokersko" vrlo je brzo izgubilo smisao kada su nam se pred očima počeli redati likovi kao što su Božo Sušec, Vlado Kalember, Tony Cetinski i Massimo. O nepostojećim dosjetkama pojedinih likova ne isplati se ni pričati, a sve bi funkcionirali daleko bolje kada bi netko razvio par testisa srednje veličine i krenuo malo hrabrije i sigurnije podjebavati goste i nominirane, a to je barem nešto što smo mogli naučiti od MTV-evih dodjela koje su, navodno, bile uzor.

Ukipljenu i polumrtvu dvoranu trudili su se razdrmati nabrijani Let 3, Kawasaki 3p i Valungari, ali domaća je mladost, šatro željna energičnog roka, reagirala tek na izvedbu hita godine Tonyja Cetinskog koji ipak spada u sferu lagane, blago metiljave i radiofonične glazbe kakvu očekujete u uvodima domaćih sapunica. Drugim riječima, uzalud vam vatromet jer većina ih je došla lagano se njihati uz sentiše ili barem mobitelom uhvatiti "upskirt" Zrinke Cvitešić (što su neki uporno pokušavali). Sve u svemu, publika je djelovala kao skupina mladih ljudi psihički uništenih ekonomskom krizom i stanjem u državi.

Ako smo već odlučili glazbenu dodjelu prenositi na televiziji, dodjela bi trebala biti atraktivna

Što se scenografije tiče, sve je izgledalo pomalo skučeno, jeftino i na brzinu sklepano tako da je sve u jednom trenutku počelo podsjećati na "Crnog mačka". Doduše, ni to ne bi bilo toliko loše kada jedini primjer poznatog rokerskog bunta ne bi bile umjerene opaske umjereno nezadovoljnog Tonyja Cetinskog.

Da sve ne bi bilo sipanje negativnih komentara, valja reći da je ovo ipak korak u pravom smjeru (što se možda ne bi dalo zaključiti iz ovog teksta). Naime, ako smo već odlučili glazbenu dodjelu prenositi na televiziji, dodjela bi trebala biti atraktivna, a sinoćnji je Porin pokazao dobru namjeru da to i učini. Ovo možda i jest rokerska i mladenačka dodjela ako gledate očima zaposlenika zemljišnoknjižnog odjela, ali ovaj bi trend trebali podržati jer povratak na staro bio bi neusporedivo gori. Ideja je ostaviti ono što valja i pokušati ponovno.

I za kraj, pomalo je žalosno vidjeti da (navodno) najvažnija domaća glazbena nagrada djeluje produkcijski siromašnije od "Hrvatska traži zvijezdu" jer punokrvne domaće zvijezde ipak zaslužuju više od onih koji to tek trebaju postati.

http://www.index.hr/xmag/clanak/porin-2010-mladenacki-i-rokerski/491588.aspx

Divan dan je svanuo, čizmice sam obuo...

9.5.2010. @ 17:23 Lana Bunjevac

Doduše, dan i nije bio tako divan - oblaci koji su se u subotu ujutro nadvili nad Zagrebom ubrzo su prešli u dosadnu kišu koja se vukla cijeli dan, no ipak nije uspjela pokvariti rođendanski 'špektakl' u režiji Kawasaki 3p-a.

foto: Tomislav Capan

Čizmice smo obuli i zaputili se put Močvare, a tamo, točnije u dvorištu Jedinstva, nas je dočekala konstrukcija u obliku kupole i odlična muzika koja se puštala s razglasa (tkogod da je puštao, ako ovo čita umoljava se da mi sprži apsolutno sve, hvala!) i uz koju nije bilo teško čekati do nešto malo prije 22 h, kada su Kawasaki 3p započeli svoj nastup. Netko je poviknuo 'Spuštaj!', crna zavjesa s logom benda, koja je do tada 'skrivala' pogled na stage, je pala, a iza nje za svojim instrumentima već je bio spreman 'osmeročlani kvartet' odjeven potpuno u skladu s vremenom, točnije, s kapuljačama navučenim preko glave.

"Divan dan je svanuo, mamuze sam obuo", našalio se Tomfa nakon prve pjesme, koja ipak nije bila ona iz koje sam posudila naslov, već "Mali medo". Tomfa je ubrzo nestao negdje otraga i prepustio mikrofon Demirelu koji je najavio "pjesmu koja ne govori o ničemu, ali ima odgovor na sva pitanja", a na prve goste, pardon, gošće, nismo morali dugo čekati. Cure iz plesne skupine Kelkope u šarenim kostimima i kičastim perikama podsjetile su nas zašto su osamdesete bile modni užas u punom smislu te riječi, a uz disco-taktove iz zvučnika se orilo "Kak ste?" na što su svi imali spreman odgovor. DAF su imali svoju "Tanz den Mussolini", Bloodhound Gang svoju "Bad Touch", a Kawasaki imaju svoju - "Kak si? Pa tak".

Stara pjesma "Feget" ne nalazi se često na njihovom repertoaru, pa ćemo ju posebno spomenuti, kao i "Anđelka" koji je počeo akustično, samo s Tomfom okruženim plesačicama-muzama koje su umjesto lutnji u rukama imale gitare i melodiku. "Ulazim u teren, skidam se do gola" neki su shvatili doslovno te se - unatoč kiši koja nas je natjerala da i mi podignemo svoje kapuljače - skinuli do pasa, no 'spora murja' ovoga puta nije morala reagirati jer pirotehnike i baklji 'u terenu' nije bilo.

"Antonija" i "Puta Madre" zatvorile su 'poluvrijeme najvećih hitova', a onda je počelo dozivanje na stage sa već dobro poznatim 'Malo vas je, malo vas je...'. Što smo tražili, to smo i dobili, osmorka - ovoga puta bez Stipe koji je jučer s matičnim mu bendom svirao u Slavonskom Brodu, ali sa zamjenskim trubačem - se vratila na stage zajedno s djevojkama koje su sad glumile gangsta-bandu, s lancima u džepovima i palestinkama preko usta. A Dean Dvornik se sigurno ne ljuti što su mu 'maznuli' glazbu za "Ja snifa san glu" jer su je, na kraju krajeva, učinili poznatijom od originala.

Kawasakiju sljedeći vikend predstoji Porin za koji su nominirani u kategoriji najboljeg alternativnog albuma, no puno važnije od toga je da su se oni svojim nastupima prometnuli u bend koji je zaista u stanju svaki puta napraviti 'špektakl'. Tome u prilog ide i činjenica da je za jučerašnji koncert planulo nešto manje od 1500 ulaznica, što otprilike odgovara brojčanom stanju sa prošlogodišnjeg koncerta u Tvornici. Umjesto zaključka, citirat ću jednog fana koji je napisao na njihovom Facebook profilu: "Porin, to je ono za držat' novine da vjetar ne otpuhne?".

Fotografije s koncerta objavljene su u foto galeriji.

Lana Bunjevac

Močvara proslavila rođendan uz Kawasaki 3p

Rođendansko slavlje, 11. po redu, nastavlja se u nedjelju navečer surf kombinacijom iz snova - sviraju Messer Chupos i The Bambi Molesters

Photo Boris Šćitar/ PIXSELL

Unatoč tome što joj je u više navrata prijetilo gašenje, kultno zagrebačko alternativno okupljalište, Močvara, u subotu je proslavila svoj 11. rođendan uz svirku benda Kawasaki 3p. Atmosfera je bila i više nego usijana jer je bend pripremio pravi spektakl. Zagrebački punk bend opravdao je svoj status jednog od najnagrađivanijih bendova u Hrvatskoj, što glazbom, što samim scenskim nastupom.

Photo Boris Šćitar/ PIXSELL

Dvostruko surf zadovoljstvo

Naime, već će se u nedjelju, također u sklopu proslave 11. rođendana održati koncert surf kombinacije iz snova – Messer Chupos i The Bambi Molesters. Kultni ruski sci-fi surf bend Messer Chups u svojoj glazbi koristi se surf i lounge ambijentom u suludom spoju s različitim semplovima iz starih izvora, poput glazbe iz cirkusa, jazza, starih američkih trash filmova B produkcije ili pak soundtracka iz istočnoeuropskih crtića.

The Bambi Molesterse i ne moramo posebno predstavljati, no podsjetit ćemo kako su nedavno izdali novi album, "As the Dark Wave Swells", pa stoga možete očekivati nezaboravan rođendanski spektakl.

POGLEDAJTE FOTOGALERIJU IZ MOČVARE

Kawasaki 3P velikom zabavom na kiši podsjetio koliko može postići

U sat i pol koncerta izredali su gotovo sve što su imali: od poznatih hitova, infantilnih brojalica do pravih rock dragulja

Foto: Pixsell
Piše: Milena Zajović

Kawasaki 3P, bend koji je godinama životario ne koristeći svoje potencijale, na subotnjem je koncertu u dvorištu tvornice Jedinstvo dokazao da se može mjeriti s mnogo razvikanijim sastavima poput Leta 3. U sat i pol koncerta na kiši, koja publici nije smetala, izredali su gotovo sve što su imali: od poznatih hitova, infantilnih brojalica do pravih rock dragulja. Nastup su začinili i efektna (na momente presnažna) rasvjeta, zanimljiva pozornica te egzotične plesačice – pankerice maskiranih lica.

Močvari na rođendan stižu Kawasaki 3p

Kult s obala Save, zagrebačka Močvara u subotu 8. svibnja proslavit će svoj 11. rođendan a kao poklon daruju sebi a svojim dragim gostima Kawasaki 3p.
Ono što je bitno za znati koncert će se održati u velikom dvorištu Jedinstva, tako da se očekuje par tisuća gostiju koji će još jednom iz prve ruke saznati kuda zapravo 'idu Bugari'.
Ulaznice po cijeni od 60 kuna  možete kupiti u sustavu Eventim (u Zagrebu knjižara Rockmark u Berislavićevoj 13 te na Muzika.hr - kupovina ulaznica). Na dan koncerta cijena ulaznice bit će 80 kuna.
Članovi Fan Cluba Muzika.hr ulaznice za koncert mogu kupiti po cijeni od 50 kuna.

http://www.muzika.hr/clanak/25581/najave/mocvari-na-rodendan-stizu-kawasaki-3p.aspx

Kawasaki 3P se i bez Porina može pohvaliti albumom i hitom godine

Iako u isto vrijeme u Pauku sviraju kultni Adictsi, a Tindersticksi u kinu SC, Zagrepčani se ovih dana uglavnom “nabrijavaju” na koncert Kawasakija 3P sutra u dvorištu Močvare.

Foto: Anto Magzan/Pixell

Iako u isto vrijeme u pauku sviraju kultni Adictsi, a Tindersticksi u kinu SC, Zagrepčani se ovih dana uglavnom “nabrijavaju” na koncert Kawasakija 3P sutra u dvorištu Močvare.
– Kod nas neće biti konfeta i pirotehnike. Imamo tek rakete protiv tuče. Močvarci nam grade posebnu, do sada neviđenu pozornicu, a mi ćemo biti puno ljepši nego što smo inače uživo – najavljuje Demirel, jedan od prvih članova benda.
Njegov Kawasaki godinama je bio kultni zagrebački sastav, s reputacijom lijenih zafrkanata koji nikad neće snimit drugi album. Od samog početka voljeli su krajnosti.
Kao mladi punkeri davali su intervjue za časopis OK, malo su svirali u kutinskoj Baraci, a malo na natjecanju za pjesmu Eurovizije, a pri tome ih nikad nije stigla ona famozna “izdali ste punk”. Možda jer se ni nisu opterećivali etiketama.
– To je neka naša priča, volimo spajati nespojivo. I tekstovi su nam takvi, ispada da puno kažemo, a zapravo ništa pametno nismo rekli – sažima Demirel.
Tako je ostalo i na njihovu drugom albumu, (ipak) snimljenom nakon šest godina stanke. “Idu Bugari” izašao je prošle godine i potpuno promijenio život benda.
– Izgleda da se isplatilo što smo godinama bili toliko lijeni. Od silne indolencije sva se naša kreativnost i duhovitost sama spojila i dobili smo, eto, album koji nas je same iznenadio. Svi kritičari ga hvale, koncerti su puni, sviramo bez prestanka... Zbilja nismo očekivali toliku pompu – priznaje naš sugovornik.
Zbog njihovih “Bugara” digla se i buka oko aktualnih nominacija za Porine, gdje su Kawasaki i Let  3 nominirani tek za najbolje albume alternativne rock glazbe, dok su u “pravim” rock kategorijama šepure grupa Nola i Neno Belan.
– Nominacije za album i hit godine uopće ne želim komentirati. O tome odlučuju neki pametniji ljudi, koji se u glazbu bolje razumiju od nas ili publike. Vidite da su skužili kako je Neno Belan roker u duši, pa je završio u toj kategoriji – ironičan je Demirel. Kaže, od priznanja struke važnije su im dobre kritike novinara i publike.
Otkriva da su već počeli snimati novi album  koji bi, ako sve bude teklo kako očekuje, mogli objaviti i “prije nego što im je pisalo u horoskopu”. Nadamo se da to ne znači još šest godina.

http://www.vecernji.hr/kultura/kawasaki-3p-se-bez-porina-moze-pohvaliti-albumom-hitom-godine-clanak-136437

Davor Viduka - Kawasaki 3P

Pred nastup na velikom open air spektaklu u velikom dvorištu Jedinstva u Zagrebu 8. svibnja, a nakon odlično ocjenjenog albuma 'Idu Bugari', popričali smo s Davorom Vidukom, gitaristom grupe, o spomenutom albumu, nominaciji za Porin, spotovima, koncertima, povratku Kojota i još koječemu.

http://max.tportal.hr/Davor-Viduka--Kawasaki-3P-Video_7054.aspx

Kad o raftingu znaš koliko i o svemiru… onda uživaš u glazbi

Zagreb, 23.04.2010., 07:40 | Darko Džepina/Lana Vukičević
Ovogodišnji Rast Raft festival ponudio je doista za svakoga ponešto, a za sve odreda zaista izvrstan provod.

Rastoke

Za ovogodišnji RastRaft redakcijska ekipa se dogovorila na horuk, iako je na kraju sve ispalo drugačije od dogovorenog. Prvo smo mini automobil napunili šatorima i vrećama za spavanje, dekama, plinskim lampama i kartušama, međutim, zbog manjka mjesta i dojave kako ćemo ipak imati na raspolaganju drvenu kuću od prijateljice, odustali smo od tog dijela avanture.
Srećom je naše malo društvance popustilo pod komoditetom jedne od članica kojoj se nikako nije dalo kampirati pa smo se smjestili u toj malenoj vikendici u obližnjim Barićima, što se pokazalo kao odlična odluka jer je u Rastokama po noći bilo uistinu hladno. Tako da smo kurtoazijama ispratili kampere i dječjim poskocima se veselili kaminu u kući.
Grad Slunj je od 16. do 18. travnja po četvrti put ugostio Rast Raft Extreme sportski i glazbeni festival na kojem su ove godine nastupili neki od najboljih hrvatskih bendova. Glazbeni program se odvijao na nekoliko stageova: Tuborg green beat, Soundset i Večernji stage.

Nastup veselo-žestokih Kawasaki 3P-ovaca na RastRaftu

Kawasaki 3P je dupkom napunio Tuborg green beat stage

Prvu večer u zimskim jaknama zaputili smo se u srce Rastoka poslušati Hladno pivo i Kawasaki 3P, iako smo zakasnili na bendove Hi- Fi i Picksiebnere koji su nastupali na Tuborg green beat stageu.
Jedan od problema za vrijeme trajanja festivala je bio taj što su svi bendovi, pa čak i headlineri poput Hladnog piva, Kawasaki 3p-a, St!llnessa i Gustafa imali na raspolaganju samo jedan sat svirke, te nije bilo mogućnosti da nastupaju duže, ikao ih je publika željno pozivala na bis.
Hladno pivo je svoj nastup otvorilo baladom 'Superman', a uslijedili su skoro svi njihovi najveći hitovi – 'Ne volim te', 'Bačkizagre stuhpa šeja', 'Konobar', 'Nije sve tako sivo', 'Soundtrack za život', 'Trening za umiranje', 'Šamar', a koncert su završili sa pjesmom 'Samo za taj osjećaj'. Solidan nastup publika je popratila s odobravanjem, no ipak se činilo da svi zapravo čekaju da na stage stupe momci iz Kawasaki 3P-a, što se ubrzo i dogodilo.
'Bugari' su stupili na pozornicu s malim zakašnjenjem a koncert su otvorili s pjesmom 'Riba' s novog albuma. Uslijedili su 'Knžpu', 'Mali medo', 'Kak si pa tak', 'Ni da ni ne', 'Sob', 'Zec', 'Indijanac', 'Mupovska', 'Antonija', 'Mate parlov', 'Niskarastaman' i 'Puta madre'. 3P-ovci su bili izvrsno raspoloženi, a publika je u njihovom nastupu u potpunosti uživala, oni avanturističkog duha i obožavatelji poganja iz blizine, a oni mirniji iz nešto sigurnije udaljenosti.

Dio rastočanskog kampa je bio i ispod mosta

Kawasaki 3P zbog stroge satnice nisu uspjeli odsvirati pjesmu 'Snifa san glu', te su morali, na veliko žaljenje dupkom pune dvorane, prepustiti pozornicu Paddy's Allstaru, kojeg nismo poslušali jer smo otplesali do Soundset stegea, gdje su nastupala vrlo solidna DJ Melanie di Tria, nakon koje je uslijedila podjednako dobra DJ Miss Sunshine. Pred kraj smo posjetili i Večernji stage, na kojem je bio užitak plesati uz drum&bass koji se u Zagrebu rijetko može čuti.
Neispavani i raščupani sljedećeg jutra ustali smo ranije, jer nismo željeli propustiti glavni događaj po koji smo u Rastoke i došli - međunarodno rafting natjecanje koje su organizatori smjestili u četiri kategorije - slalom, sprint, head to head i spust.

Zagrijavanje prije jedne od utrka

Od svega ni sami nismo sigurno što smo uhvatili, jer o raftingu nas šestero znamo koliko i o putu u svemir. No, bilo je atraktivno vidjeti energično veslanje, dobro raspoložene dečke i djevojke u pripijenim neoprenskim odijelima kako Rastokama paradiraju dugačkim veslima. Paintball i freeclimbing smo zbog raftinga potpuno zanemarili.Preko puta obale gdje smo se smjestili načičkalo se stotinjak šatora, sve se šarenilo kao sapunica. Sunčan dan hladnu je noć potisnuo u zaborav, kamperi su izvadili roštilje, ležali na piknik dekama i tako nama šestero 'drvenokućašima' pocuclali mast jer smo odabrali topli dom prije hladne avanture. No, ipak, kolega Nikša je kasnije pripremio takav gulaš da smo na njihov roštilj samo odmahnuli rukom.

Pogled iz ptičje perspektive na utrku raftova...

The one and only Barbara Munjas iz Gustafa

Druga koncertna večer ponudila je ponovo dobar line–up od kojih treba izdvojiti vrlo dobar St!illness i Gustafe te njihovu prateću pjevačicu Barbaru Munjas, koja je svojom nevjerojatnom energijom i karizmatičnošću bila odgovorna za dobar dio savršene atmosfere.
Večer je ponovno bila hladna kao prethodna, iako to nije umanjilo doživljaj jednog od najboljih festivala koje nudi Hrvatska, a koji je, jednoglasno smo se složili, bio preslabo marketinški i medijski popraćen. Osim toga, nije bilo ni golih guza, pa ni naša Jaca ne bi imala ništa protiv da se reklamira i na billboardovima…
No, iznenadilo nas je što smo nakon koncerata primijetili da nam je obuća i odjeća prekrivena nekom vrstom kreča s kojim je u koncertnim dvoranama bio prekriven pod. Ali, to je tek sitnica koja ne može oslabjeti našu radost zbog posjeta jednom od najlijepših dijelova Hrvatske, i festivalu koji zasigurno nećemo propustiti ni sljedeće godine.

http://dnevnik.hr/showbizz/glazba/kad-o-raftingu-znas-koliko-i-o-svemiru-onda-uzivas-u-glazbi.html

Kawasaki 3P predstavljaju spot ‘Niskarastaman’

Kawasaki 3P su za album 'Idu Bugari' u kategoriji 'najbolji album alternativne rock glazbe' nominirani za nagradu Porin!
Kawasaki 3P predstavljaju spot 'Niskarastaman' premijerno u VIP Music Club LP sutra 15.04. u 23:00h na 2. programu Hrvatske televizije.

RastRaft festival, Slunj, 16.- 18.4. Day 1. (Hi- fi, Picksibner, Hladno Pivo, Kawasaki 3P, Paddy’s Allstars)

Ovogodišnji, četvrti po redu Rast Raft festival doveo je trenutno najpopularnije hrvatske rock bendove u idilični gradić Slunj. Priroda, sunce, vreća za spavanje, pivo i dobra glazba- što će ti više?

Prilično sam kasno obavještena o tome kako će mi zadatak, osim uživanja u dobroj glazbi, biti i pisanje izvještaja, stoga vas molim za oprost i propust nekih izvođača.Cijeli glazbeni program odvijao se na nekoliko pozornica- Tuborg green beat stage (Hi- Fi, Picksiebneri, Hladno Pivo, Kawasaki 3P, Paddy’s Allstars), Soundset stage (DJ Dotz, DJ Krazy Kid, Melanie di Tria, DJ Quicksilver, Miss Sunshine) te tzv. „Večernji“ stage (Jan Becele- Trip 2 Zion, Banana zvuk, Filip Motovunski) , no kako to obično biva (barem u vezi Tuborg stagea), program je kasnio dobrih pola sata, vjerojatno i više. Konkretno, što se tiče same organizacije, veliki propust je činjenica da headlineri festivala (u ovom slučaju Hladno Pivo i Kawasaki 3P) dobivaju strogo određenu stanicu od samo 60 minuta svirke. Svatko je mogao svirati toliko, ali ipak, jedan pošteno odrađen koncert Hladnog Piva ili Kawasaki 3Pa ne može se „strpati“ u sat vremena i nekoliko pjesama…

No, da konkretno prijeđemo na stvar- nakon pokupljenih akreditacija, zaputili smo se prema prostoru održavanja koncerta- osobno, solidan prostor, idealan za održavanje ovakvih i sličnih događanja. Imali smo malenih tehničkih problema što se tiče samog pronalaženja festivalskog prostora, stoga smo zakasnili na Hi- Fi i Picksibnere (propust koji spominjem na početku teksta), no stigli smo taman na vrijeme da poslušamo trenutno najpopularniji hrvatski rock bend- Hladno Pivo.

Moram priznati da sam u proteklih godinu dana Hladno Pivo vidjela uživo u prosjeku jednom mjesečno, te sama činjenica da sam se nagledala i dobrih i loših nastupa, natjerala me da ovaj festivalski ocijenim- prosječnim. Na moje osobno čuđenje, koncert su otvorili ljubavnom baladom „Superman“, a kroz, po meni, bijednih sat vremena svirke, odsvirali su svoje najveće hitove: „Ne volim te“, „Bačkizagre stuhpa šeja“, „Konobar“,  „Nije sve tako sivo“, „Soundtrack za život“, „Trening za umiranje“, „Šamar“ itd, dok je koncert zatvoren sa „Samo za taj osjećaj“. Kao što rekoh, za mene koja sam Pivo zaista gledala mnogo puta, već postaje normalnim znati napamet svaki njihov pokret, i znati koja će pjesma na repertoaru biti sljedeća. Također, još jednom napominjem da se kompletni „najveći hitovi“  jednog tako velikog benda kao što je Hladno Pivo, jednostavno nisu mogli uklopiti u sat vremena svirke. U razgovoru s dečkima iz Piva i Kawasaki 3Pa shvatila sam da uopće nije stvar do samih izvođača, već do organizatora koji su zadali strogu satnicu zbog kojih pojedini bendovi nisu mogli do kraja niti odsvirati svojih nekoliko stvari (o tome više kasnije).  Ukupan dojam s Piva- dobar.

Nakon prvih redova i žestoke šutke, stali smo sa strane, u tzv. backstage i čekali nastup sljedećih izvođača- energičnih ska- punkera (kako ih karakteriziraju kritičari)- Kawasaki 3pa.

Za razliku od Hladnog Piva, Kawasaki 3P nisam imala prilike pogledati toliko puta, stoga mi je svaki novi koncert na koji dobijem priliku ići, veselje i uživancija, što zbog same svirke, a što zbog zezancije prije i poslije iste.

Također s kašnjenjem (no tko im može zamjeriti), stigli su nam i „Bugari“. Koncert je, očekivano, otvoren u revijalnom tonu, s „Ribom“, zaraznom pjesmom novog im albuma „Idu bugari“. Nakon toga, prebacili su se na starije stvari- „Knžpu“,  „Mali medo“, „Kak si“ itd, no nisu izostale niti nove skladbe, poput „pjesme koja ima odgovore na sva pitanja“- „Ni da ni ne“, raznih životinja („Sob“, „Zec“), no atmosfera je dosegla vrhunac na hitovima poput „Antonije“ i „Puta madre“  koja je ostavljena kao (pred)zadnja pjesma. Moram priznati da su svojom energijom i zabavnim stihovima totalno „pokrenuli“ publiku i zagrijali ju, možda čak i više od samog Hladnog Piva. Jednostavno, ležerno, i nadasve zabavno.

A evo i setliste:

01. RIBA
02. KNŽPU
03. MALI MEDO
04. KAK SI PA TAK
05. NI DA NI NE
06. SOB
07. ZEC
08. INDIJANAC
09. MUPOVSKA
10. ANTONIJA
11. MATE PARLOV
12. NISKARASTAMAN
13. PUTA MADRE
14. SNIFA SAN GLU (na kraju neodsviran)

Nakon odlično odrađenog nastupa Kawasaki 3P osmorke, valjalo je odslušati i Paddy’s Allstars- no, zapričali smo se s bendom te tako ponovno dolazi do propusta ovih irskih melodija. No, bit će i za to još prilika.
I za kraj, konačan zaključak ovog veselog izleta- Slunj, vidimo se dogodine!

Nina Vrdoljak -foto/izvještaj